Ako ste smatrali da se materijalnim nosačima muzike bliži sudnji dan, grdno ste se prevarili! Iako se većina diskusija o muzici i dalje svodi na priču o tome kako se izboriti sa masovnom piraterijom i naplatiti skidanje muzike sa Interneta, muzička industrija neće moći još dugo da ignoriše činjenicu da mnogi ljubitelji muzike i dalje (ili ponovo) žele da slušaju ploče.

To su uočili i mnogi muzičari, što je rezultiralo pravim bumom u poslednje dve godine. Svoja nova izdanja u formatu vinila ponudili su, pored ostalih, Radiohead, White Stripes, P. J. Harvi, Wilco, a kod nas Obojeni program, Jarboli i dr.
Kako britanski Guardian prenosi prihod od prodaje gramofonskih ploča u prvoj polovini 2011. porastao za neverovatnih 55% (od čega je, doduše, 12% zasluga Radioheada,odnosno njihovog novog albuma „The king of limbs“). Ako uzmemo u obzir da za ploču prosečno treba izdvojiti čak 16 funti, dok je cena CD-a 8, a digitalnog izdanja 7 funti, ovakvi podaci deluju još neverovatnije.

Očigledno je da kupci, ako im ponudite zanimljivo pakovanje i bolji zvuk, rado izdvajaju i duplo više novca nego što je potrebno za jevtiniji CD ili digitalni format.

„Vinil će zbog kvaliteta zvuka definitivno nadživeti CD. Kvalitet je najpribližniji onome kako izvođači žele da ih čujete“, izjavio je u skorašnjem intervjuu za Forbs Lior Koen iz Warner Music Group.

Ipak, mnogi čelnici u muzičkoj industriji smatraju da je renesansa vinila samo trenutni pomodni bljesak svesprisutnog retro stila i da mnogi ljudi kupuju ploče bez namere da ih zaista slušaju. Poenta je samo posedovati ih.
Međutim, bez obzira da li je u pitanju „topliji“ zvuk ili trenutni odraz modnih tendencija, ploče se definitivno ponovo kupuju. To svakako neće dovesti do propasti digitalnog formata, pre svega zbog lakoće širenja i prednosti koje zbog toga ima u promovisanju bendova. Ali, činjenica da su ploče sve popularnije može dovesti do toga da muzička industrija svoj fokus, sa konstantnog smanjivanja cena, premesti na zadovoljavanje potreba konzumenata muzike.