Berza Vinila and Other Shit for Uplifiting Gormandizers 01.12.2012. Novi Sad

Kafe Sonja, Vladimira Perića Valtera 3.Subota 01.12.2012.

Berza Vinila and Other Shit for Uplifiting Gormandizers

 

Veliki broj kolekcionara iz Srbije i inostranstva je posetilo berzu gramofonskih ploca u Novom Sadu .Berza se odvija svake prve Subote u mesecu pa pozivamo kolekcionare longplejki, singlica i originalnih CD izdanja, ljubitelje pucketavog zvuka zaboravljenih vinila, radoznalce, istraživače, pregovarače i razmenjivače  ploča i diskova, da dođu  i vide šta je to što privlači  kolekcionare iz raznih delova Srbije da dođu u Novi Sad.

Ulaz besplatan!

Šareni vinili

U Nemačkoj su ploče poslednjih godina sve više u trendu. Ne samo da su u trendu, već se ponovo na tržištu pojavljuju i takozvani šareni vinili.

Proizvodnja gramofonske ploče

Peter Bastin sakuplja oslikane ploče već više od 30 godina. Bivši disk-džokej ima kolekciju od oko 8000 komada. Radi se o posebno odštampanim primercima kojima su diskografske kuće posebno želele da privuku pažnju kupaca.
„Ovakve ploče su najpre bile reklama za izvođače. A onda su se pojavljivale sa raznim povodima. Firme su shvatile da je to zapravo posebno tržište. Tržište za kolekcionare. Tako je počela proizvodnja gramofonskih ploča u boji, u malom broju primeraka – svaki je bio numerisan“.
Skupa vanredna izdanja
Tako su sve firme koje su držale do sebe počele da štampaju i ova vanredna izdanja čija je proizvodnja bila relativno skupa: umesto uobičajena tri sloja vinila, presovano je pet slojeva. Još egzotičnije su bile ploče kod kojih je samo deo bio odštampan, dok je preostala površina služila samo umetničkoj formi.

Ploče od vinila ponovo su u modi

Sada na tržištu nema više toliko oslikanih gramonofskih ploča. No, neki umetnici ne odustaju. Slikar Švarvel u Lajpcigu tako radi za nekolike diskografske kuće koje još neguju ovu formu.
„Rel je o beskonačnom formatu, jer se ploča vrti. Na nekim pločama zato likovno rešenje nije baš najbolje, ali ima i mnogo dobrih primera. Ima i ploča koje su oslikane tako da se sa slikom dešava nešto interesantno dok se ploča vrti“.
Cena ovih rariteta s vremenom raste
Sa prolaskom vremena, vrednost oslikanih ploča je sve veća. Peter Bastin često traga po Hamburgu i Nemačkoj, ali i van zemlje.
„Obilazim buvlje pijace, prodavnice ploča, pretežno u Londonu, ali i svim drugim gradovima, na primer, Amsterdamu. Prodavnica ploča ima po svetu – samo ih treba naći“.
Peter Bastin u svojoj kolekciji ima i šarene ploče iz vremena pre vinila, koji se na tržištu pojavio tek početkom 50-ih godina. Za neke mu je nuđeno i po 12.000 evra, ali on nije želeo da ih proda.
„Jedna ploča za mene ima posebnu važnost. Ona je neka vrsta prethodnice oslikanih ploča. Štampala su je braća Pate 1905. ili 1906. godine. Oslikana je čitava jedna strana ploče – ali je muzika na drugoj strani. A ploča je od neke vrste cementa!“

BERZA GRAMOFONSKIH PLOČA I ORIGINALNIH CD-ova U NIŠU 25.NOVEMBAR KLUB FEEDBACK

 

Kao sto smo navikli jedna Nedelja u mesecu je reyervisana za ljubitelje longplejki, singlica i originalnih CD izdanja.

Pa pozivamo sve zainteresovane da dođu na  berzu ploča i diskova, koja ce se tradicionalno održati u klubu Feedback u Nišu u Nedelju 25.Novembra od 11.00-14.00h. Feedback Balkanska, 18000 Niš Види мапу · Нађи на мапи

Ploče i dalje zadovoljno pucketaju

Piše: Ivana I. Božić

Gramofoni i ploče, kako u svetu, tako i kod nas, stiču sve veći broj poklonika. Oživljavaju berze ploča, u oglasima se nude polovne ploče i gramofoni a uvoznici audio opreme sve češće odlučuju da kupcima ponude gramofone i gramofonsku opremu. U Srbiji radi i nekoliko prodavnica ploča a jedna je otvorena i u gradu na Nišavi.

Muzičari, kritičari, hroničari, kolekcionari...svi oni slažu se u jednom – ploče nikada nisu otišle sa scene. Iako je od pojave CD-a u muzičkoj industriji osamdesetih godina gramofonska ploča bila skoro skroz zanemarena, poslednjih godina velike diskografske kuće odlučile su da reizdaju neka izdanja iz šezdesetih i sedamdesetih i to na pločama. Tako je "Capitol Records" ponovo izdao albume "Abbey Road" od "Beatlesa", "Dark side of the moon" od "Pink Floyda", kao i neke albume bendova "Guns'n'Roses" i "Metallica". Muzička industrija aktivirala se i u izdavanju novih albuma, tako da su se na vinilu zavrteli singlovi grupa "Artic Monkeys", "The Kaiser Chiefs", "Coldplay", "The Killers" i "Radiohead". Umesto nekadašnjih 170, vinili sada imaju deset grama više. Prema rečima stručnjaka, zvuk je nešto kvalitetniji i čistiji, ali su troškovi proizvodnje veći, pa su i ove ploče nešto skuplje. Kod nas proizvodnja ploča ne postoji već 20 godina, a sudbina mašina za izradu vinila je nepoznata.

Ploče se prodaju i dan-danas, a tržište čak beleži veliki rast. Ipak, najveću vrednost imaju neka stara izdanja za koja su kolekcionari spremni da izdvoje velike sume novca. Magazin "Idesh" je napravio listu trenutno najskupljih ploča. Po njima, najskuplja je "The Quarrymen": "That'll Be the Day/ In Spite of All the Danger" (1958), procenjena na oko 200 hiljada dolara. Inače, "The Quarrymen" su mnogo poznatiji po svom kasnijem imenu "The Beatles". Postoji samo jedan primerak ove ploče, a poseduje ga Pol Mekartni. Sledi je Džon Lenon: „Double Fantasy" (1980), koja vredi 150 hiljada dolara. To je ploča koju je Marku Čepmenu potpisao Džon Lenon neposredno pre nego što je ovaj pucao u njega. Prodata je 1999. za 150 hiljada dolara, a kupac je sada ponovo prodaje, i to za 600 hiljada dolara. Ako nađe kupca, to će biti najskuplja ploča na svetu. Kontroverzni album "The Beatles": "Yesterday and Today" (1966) vredi od 45 do 85 hiljada dolara na trećem je mestu. Na omotu ovog albuma "The Beatles" su pozirali u mesari, sa razbacanim komadima mesa i delovima beba-lutki. Na četvrtom mestu je Bob Dilan: "The Freewheelin" (1963), koji vredi od 10 do 40 hiljada dolara dok petu poziciju drži "The Velvet Underground" čiji album "The Velvet Underground & Nico" (1967), vredi 25 hiljada dolara.

Umilni pucketavi zvuk....

Svi koji slušaju ploče reći će vam da je zvuk sa ploče najprirodniji ljudskom uvu.
Rodžer Daltri iz grupe „The Who" je rekao da ne bi o ploči trebalo govoriti kao o mediju za muziku, nego kao o umetničkom delu. „Ploča vremenom postaje deo tvoje ličnosti, dok CD postaje parče plastike. Ploču slušaš onako kako je to umetnik zamislio i tu nema dugmeta za repeat. Ako hoćeš više puta da čuješ, ustaćeš i okrenućeš je." Ljubav prema vinilu je zanimljiva, od njega se lako postaje zavisan. To je nešto posebno, ta atmosfera koja se strvara prilikom stavljanja ploče na gramofon, pucketanje iste, sam zvuk...

Održavanje ploča zahteva posebnu pažnju. Kako je ploča napravljena od polivinilske mase, teško se može polomiti, ali zbog statičkog elektriciteta materijala od kog je napravljena nemoguće je u potpunosti očistiti prašinu sa nje. Kolekcionari savetuju držanje ploča u originalnom pakovanju na policama, obavezno uspravno. One se ne smeju opterećivati nekim predmetima, a treba izbegavati i visoke temperature zbog krivljenja, kao i vlagu zbog buđanja.
HI-FI tehnika se uglavnom kupuje na internetu. Postoje čak i HI-FI forumi koji se bave isključivo online prodajom HI-FI tehnologije. U prodavnicama i oglasima gramofoni koštaju od 15 do 500 evra, a ručno rađeni od delova starih - od 500 do 2.000 evra. Preko sajta www.ttrecycled.com mogu se naći unikatni gramofoni sastavljeni od starih i recikliranih delova. Igle se mogu naći u "MG Electronik", jednoj od retkih radnji u Srbiji. Cene komponenti zavise od kvaliteta i idu od 50 evra pa u nedogled. Ali, što se audiofilskog užitka tiče, sa dobrom opremom za slušanje dobija se i najkvalitetniji zvuk.

Vinilni vremeplovi

Svake nedelje ili jednom mesečno u Beogradu, Novom Sadu i Nišu otvaraju se muzički vremeplovi – berze ploča koje okupljaju zaljubljenike u vinile, izlagače i kolekcionare. Kao u filmu "High Fidelity", to je i zajednica ljudi, mesto gde ljudi dolaze, razgovaraju, raspravljaju...

Na beogradskom tržištu među natraženijim i najskupljim su ploče pank, metal i rok bendova iz SFRJ iz sedamdesetih i osamdesetih, kao što su "Pankrti", "Šarlo akrobata", "Pekinška patka", "Pop mašina", "YU grupa" ili "Igra staklenih perli". Cene izdanja ovih sastava među kolekcionirima prelaze 100, a dostižu i 150 evra.

Berza ploča u Nišu se održava jednom mesečno (uglavnom druge nedelje u mesecu) u klubu "Feedback". Tamo se uglavnom mogu naći ploče domaćeg roka i progresiv roka sedamdesetih. Ljudi koji izlažu ploče su uglavnom Nišljije, mada ima i Kruševljana, Jagodinaca i Beograđana. U pitanju je ustaljena ekipa izlagača. Na niškoj berzi najskuplje su ploče yu metala i to izdanja koja su izašla početkom devedesetih i krajem osamdesetih, ali i pojedine ploče ex-yu progresiv roka sa kraja sedamdesetih. Cene zavise od tiraža i od toga da li je prvo ili drugo izdanje. Licence koje je neka ex-yu izdavačka kuća izdavala idu od 100 do 2.000 dinara. Pored licenci, tu su i ploče domaćeg roka čije cene variraju i zavise od tiraža. Na primer, pojedini albumi „Bijelog dugmeta" koji su štampani u bezbroj primeraka su bezvredni. Zatim slede albumi sa nekim većim tiražima koji vrede između 5 i 10 evra a od 20 evra pa na gore su ploče sa manjim tiražom. Interesantno je da su na niškoj berzi dosta tražene ploče domaćeg džeza a njihova cena je od 50 do 500 evra. Naravno, trguje se i pločama koje su svetski rok bendovi izdavali u svojim zemljama, takozvanim originalima. Njihove cene kreću se od 10 do 100 evra. "Led Zeppelin" i "Deep Purple" mogu se naći na svakom ćošku pa su od 10 do 20 evra. Nedavno je na berzi LP "Behemoth" prodat za 90 evra.

Ima i dosta skupih ploča. Recimo, "Opus" vredi oko 200 evra, dok je "Bloodbath" oko 150 evra. Dosta stranih metal ploča vredi oko 100 evra, mada se pojedina izdanja kreću i oko 500 evra.

U Nišu rokeri uglavnom kupuju "Deep Purple", "Iron Maiden", "Led Zeppelin" (početnici), dosta se traže i bendovi novog talasa: "EKV", "Šarlo Akrobata", zatim "Film", "Smak", "Riblja Čorba"... Berze u Novom Sadu i Beogradu, u pogledu kupaca, dosta su jače od niške. Učesnici niške berze kažu da je novosadska najjača – bar kada su kupci u pitanju.

„Da bi znao šta koliko vredi, treba ti bar šest meseci iskustva, da budeš u tim vodama i da se družiš sa kolekcionarima. A što se kolekcionara tiče, pojedini su toliko zagriženi da im je to glavna stvar u životu. Samo misle i pričaju o pločama. Znam par primera gde su ploče bile razlog za pucanje braka", objašnjava Mlađan K, jedan od mlađih kolekcionara ploča iz Niša. On je svoju kolekciju nedavno obogatio pločom "Megadeth" - "Rust in Peace" koju je pazario za 15 evra a za koju se, kako nam reče, traži od 35 do 40 evra.
Mlađan se za čudesni svet vinila zainteresovao još kao mali jer su njegovi roditelji slušali ploče, ali se nije tako lako odlučio da sakupljanje ploča i započne. „Dugo mi je trebalo da se odlučim da počnem da skupljam ploče, valjda zato što nisam imao gramofon. Trenutno imam oko 200 ploča. Većina je metal, mada, ima tu i hard roka i yu roka... Omiljena ploča mi je "Mearciful fate"- "Melissa". Skoro su mi nudili 80 evra za nju i nisam hteo da je dam. Ne vredi toliko, ali taj album mnogo volim i nije na prodaju. Realno vredi možda oko 30-40 evra najviše. Moja najskuplja ploča mislim da je "Metallica" - "Kill 'em all". To je neko englesko audiofilsko reizdanje na 45 rpm i vredi oko 60 evra. Od domaćih sam skupio uglavnom sve albume „Divljih Jagoda", „Riblje Čorbe", „Atomskog Skloništa". Imam neke albume „YU grupe" i, naravno, „Kerber" i „Mama Rock". Od stranih su tu albumi bendova „Led Zeppelin", "Deep Purple", „Motorhead"... i, naravno, „Iron Maiden", „ Manowar", „Megadeth", „Slayer"..."

Niški High Fidelity

Jedan od najvećih LP kolekcionara u Nišu i bivši vlasnik kluba "Feedback", udružili su se i negde oko prvog maja otvorili prodavnicu ploča u gradu na Nišavi. Radnja se nalazi u Davidovoj br. 9, preko puta "Irish puba" i zove se "Vintage shop". Vlasnici za sada kažu da im posao dobro ide i da su dobra konkurencija "Yugovinilu" iz Beograda (najveća prodavnica ploča u Srbiji i na Balkanu). Pa ipak, iako prodavnica ima dosta kupaca, one skuplje ploče prodaju preko interneta putem naloga na nekim stranim sajtovima za prodaju, tako da ploče završavaju u inostranstvu.

Pored velikog izbora ploča, u novootvorenu prodavnicu u Nišu ponekad zaluta i po koji gramofon, pojačalo i zvučnik...

Danas se posedovanje gramofona i slušanje ploča može smatrati prestižom. Cene ploča jesu velike ali to opravdava stari, dobar, prepoznatljiv i pucketajući zvuk sa gramofona. Ko se jednom navuče na slušanje ploča taj će ih voleti do kraja života. Diskutabilno je govoriti da li se vraćaju u modu, jer ploče nikada nisu u potpunosti nestale sa trišta.

Mini vinil-vremeplov

1877 - Thomas Edison konstruisao prvi fonograf sa cilindrima.
1887 - Emile Berliner konstruisao prvi gramofon sa diskom.
1902 - Prva ploča koja je prodata u milionskom tiražu bila je „Vesti la giubba" koju je snimio italijanski pevač Enrico Caruso.
1917 – Snimljena prva gramofonska ploča sa zvukom džeza.
1926 - Prva fabrika za proizvodnju gramofonskih ploča na prostoru ex-Yu izgrađena je u Zagrebu pod nazivom „Edison Bell Penkala record".
1931 - Kompanija „RCA Viktor" predstavila je u Njujorku prvu long-plej gramofonsku ploču na 33 obrtaja.
1948 - Poznata produkcijska kuća „Columbia Records" proizvela je prvu gramofonsku ploču.
1951 - Snimljena je prva gramofonska ploča u Beogradu, u staroj garaži Radija Beograd.
1959 – Izdata prva ploča pod etiketom PGP RTB. Bila je to ploča Đorđa Marjanovića – „Zvižduk u 8".
1981 - Dostignut vrhunac proizvodnje gramofonskih ploča jer je prodato 1,14 milijardi primeraka u svetu.

NOVE PLOCE RIBLJE CORBE MOZETE KUPITI U YUGOVINYLU

Srpski rok bend Riblja Čorba novi album "Uzbuna" najaviće u petak, objavljivanjem prvog singla.

Singl ploča urađena na vinilu sadržaće pesme "Uzbuna" i "Užasno mi nedostaje" za koju bend očekuje da će postati hit.

Novi album sa 12 pesama najavljen je za 12. novembar. Izdavač  singl ploče i LP izdanja albuma biće FIDBOX (Beograd), urednik oba "pločasta" izdanja je Goran Jović.

Zanimljivo je da će omot singl ploče podsećati na omot albuma "Mrtva priroda", s'tim što će čuveno pile dobiti novo "cyber" ruho.

My favourite was made by the grandfather of the owner of Yugovinyl, a brilliant little record shop in Belgrade

Stand up people: Gypsy pop songs from Tito’s Yugoslavia

Jeremy Ravinsky

November 6, 2012

Following a successful Kickstarter campaign, the historical compilation of hard-to-find Roma pop classics is set for release in 2013

Part of the record collection amassed for the compilation / Photo: Philip Knox

For the past year, British music aficionados Philip Knox and Nat Morris have been indulging in a dulcet love affair with a relatively obscure pop culture niche. After stumbling upon a bootleg copy of ‘Romano Horo,’ an early 1960s single by Esma Redzepova (the self-proclaimed ‘Queen of the Gypsies’), these two star-crossed music junkies fell head over ears in love with Roma pop music from the former Yugoslavia.
This long-distance love triangle spawned a journey to the former Yugoslav republics to recover the endangered gems from the jaws of oblivion and preserve them for future hip-twisters and head-bobbers.
Beginning in the 1960s and lasting until around 1980, this particular breed of pop music flourished in Tito’s Yugoslavia, where Roma culture was able to collide with contemporary European and American influences. Feeding off these and other diverse sources, while keeping their feet grounded in the rich and colorful Roma heritage, these Gypsy virtuosos spun some dainty delights, music as tight now as it was forty odd years ago.
The emotional range and talent of these artists will send you on a journey of self-discovery: you’ll cut the rug to some sylvan accordion keys, weep relentlessly to the swoons of tragic lovers, and maybe even find your next favorite morning bus ride foot tapper. In short, Tito’s Roma rockers give Fleetwood Mac a run for their money.

Philip Knox and Nat Morris with the legendary Esma Redzepova. Note the multiple portraits of herself in the background.

Knox and Morris spent last year travelling the Balkans ferreting about for old LPs and bootlegs cassettes. Their travels took them from the outskirts of Skopje to the heart of Belgrade, from stanky alleyways to gaudy mansions, from flea markets to gypsy weddings, all in the hopes of squirreling away some almost-forgotten ear candy of the Roma variety. Heck, they even got to meet the Gypsy Queen herself.
After collecting their euphonic booty, the duo ran a successful Kickstarter campaign to fund the release of a compilation of the music they collected, the result of their yearlong adventure. Now we can all feast our senses on the visceral wealth they brought back with them.
In the meantime, Knox sat down to answer some questions about his wacky escapades:
What is it about Roma music that got you jazzed up in the first place?
Roma music is incredibly diverse, with different regions fusing and incorporating different musical traditions. Nat and I had always been interested in the Balkans, and there were lots of great Roma bands from the region who had broken through to the UK: Koçani Orkestar, Fanfare Ciocārlia, Mahala Rai Banda. They’re all amazing. I suppose part of the reason that the ROma have such a great musical tradition is that they were exlcluded from mainstream jobs for such a large part of their history. But, also, music really is a central part of life for Balkan Roma.
I suppose part of the reason that Roma music has become a global success is its rawness and passion. But it’s also about subtlety and control, it’s about tone. That’s what makes it so compelling.
While traveling through the Western Balkans did you ever get lost in translation? If so, do you have any stories to tell us?

After getting a haircut from Redžep Musa in Šutka, Macedonia

Many times. Everywhere we went we would ask people about old and often forgotten Roma singers and instrumentalists, about where we could find ploča gramafonska (vinyl records), or for directions to a buvlijak (fleamarket). Although we found a couple of great record stores and collectors, for the most part peole thought we were insane. Kind-hearted people would tell us to wait while they brought us an MP3 CD of all the Roma music we could want, and it coudl be hard to explain that we wanted the vinyls because those songs couldn’t be downloaded.
Our worst case of lost-in-translation blues was when tried to hitchhike from Belgrade to Sarajevo. We had to be in Sarajevo in two days for meetings, but we were broke. We hitchhiked as far as Northern Bosnia on the first day, and were told that we could get a short bus ride to a place where there were cheap coaches to Sarajevo. We asked the driver to drop us there, a crossroads of tiny mountain tracks with a petrol station. The arsehole of nowhere. The guys in the petrol station were the first unfriendly people we’d met on that trip.
We eventually convinced them to call us a taxi to the nearerst place to stay – the taxi was their friend, a tattoo artist whose car had no back seats. The hotel, in Milica, was owned by a mining franchise, with framed pictures of mining machinery everywhere and a huge statue of Vladimir Putin in the town square. We were only a few miles from Srebrenica. Dark times.
Anything interesting to eat or drink while abroad?
I love Macedonian food. Lots of amazing tomatoes and aubergines and garlic. One day in the market in Skopje we bought a delicious hard sheep’s cheese and had it on bread with black honey from bees fed only on tea flowers. One of the best meals ever.
As far as drink goes, I have a weakness for rakija. The best stuff is always made at home, and of all the home-brews we tried, my favourite was made by the grandfather of the owner of Yugovinyl, a brilliant little record shop in Belgrade. When we whent there to check out his record collection he plied with the stuff until the bottle was empty. This is probably why we bought so many records there.
What was the funkiest smell you encountered? How about your worst bathroom experience? Give us the scoop on your poop.
The worst smell in the Balkans is the stink of bullshit coming off most of the politicians. We were in Macedonia for its national holiday last year, where they unveiled an enomrous and obscenely expensive bronze statue of Alexander the Great in the town square.
Meanwhile, up the hill in Šutka, the biggest Roma settlement in the world, there are still huge infrastructure problems, bad roads and rolling blackouts. Of course, Alexander the Great wouldn’t be a political bargaining chip for the nationalists if it weren’t for Greece blocking Macedonia’s claims to be called Macedonia or associate itself with anything that might be considered Macedonian. Corruption is rife in Serbia, Bosnia, everywhere, and people’s lives aren’t getting any easier. Very stinky indeed.
They say nightlife is pretty wild around these parts. Tell us about your craziest nocturnal romp with the Romas.

Black Panthers, things getting out of hand. Spoonman is there, too

We had an amazing night in Crni Panteri [Black Panthers] in Belgrade. It’s a live music venue right on the Sava – but it feels like it could be in deepest Mississippi. Most of the staff and musicians are Roma, though they don’t always like to openly self-identify as such.
On the weekends they mostly play Serbian folk music, always a crowd pleaser, and people are dancing on the tables by midnight.
We went another time, mid-week, where the vibe was much more intimate but very raw. We stayed still five in the morning chain-smoking and drinking with the owner and roaring along the words to Roma music classics from the region – the players really weren’t holding back.
At one point a massive motor yacht turned up and docked beside the bar and all these young Serbians jumped in. Everyone was sharing the fun and the love of the music. It was a great night.

Berza gramofonskih ploca u Novom Sadu 03.11.2012.

Berza gramofonskih ploca i originalnih cd-ova u Novom Sadu odrzava se u cafeu Sonja( Vladimira Perića Valtera 3 ),svake prve Subote u mesecu.