3rd Ex -Yu Vinyl Diggers Convention w/ Tetkine Radosti, Bayo, Goce, Chvare & The Funk Soul Brothers+Sunday VINYL RECORD FAIR

НОВ

14

3rd Ex -Yu Vinyl Diggers Convention w/ Tetkine Radosti, Bayo, Goce, Chvare & The Funk Soul Brothers

Doslo je vreme i za 3. konvenciju DJa, diggera i kolekcionara ploca iz zemalja bivse Jugoslavije. Kao i uvek do sada, konvencija je podeljena u dva dela. Prvi deo je skupljanje i zurka u subotu uvece u klubu "Feedback" na kojoj ce pojedini gosti i ucesnici preuzeti miks pult i gramofone, a u subotu je berza ploca u kafeu "Truba" koja nam dovodi najvece prodavce vinila iz zemlje i regiona.

U subotu uvece na zurci ce nastupiti legendarni, i mozda najveci diggeri i poznavaoci ex - Yu muzike iz regiona, Tetkine Radosti iz Ljubljane. Woo D, Borka i Bakto su vec dugi niz godina prisutni na sceni, a osim domace muzike veliki su kolekcionari i poznavaoci crnog plesnog zvuka iz celog sveta. Njima ce se pridruziti i Bayo, jos jedan nas prijatelj i DJ iz Ljubljane koji je redovan gost na nasim konvencijama. Naravno, tu su i cuvena funky braca iz Skopja, Goce i Chvare koji ce ovaj put opravdati svoje opravdano odsustvo sa prethodne konvencije. I, naravno, cast lokalne scene ce kao i uvek braniti Funky Junkie i Ceka, to jest The Funk Soul Brothers. Ulaz za zurku u klubu "Feedback: ce biti 300 dinara.

Sutradan, u nedelju, sa pocetkom u 10:00 u kafeu "Truba" ce se odrzati i tradicionalna berza ploca na kojoj ce uzeti ucesce i najvece i najpoznatije prodavnice ploca iz Srbije, kao i privatni prodavci iz regiona kao sto su "Yugovinyl", "Leila", "Vintage Shop" itd.

Berza ploča u Trubi

(21:00) 23.01.2014 Magazin

---

građanka: Milena Milošević
“Berza ploča“ na kojoj se kupuju i razmenjuju vinil ploče održaće se 16. februara od 11 do 13 sati u klubu „Truba“. Četvrtu godinu za redom Berzu posećuju kolekcionari iz svih većih gradova Srbije. Od ove godine ova razmena i prodaja ploča organizuje se jednom mesečno, a ulaz je slobodan i otvoren za sve.
Zoran Cekić, jedan od organizatora Berze smatra da je interesovanje za gramofonske ploče oduvek postojalo, samo je sa ekspanzijom digitalnog zvuka analogni jedno vreme zapao u drugi plan.

„Poslednjih par godina svuda u svetu raste broj prodaja vinila i otvaraju se ponovo prodavnice ploča. Svako ko voli analogni zvuk rećiće da ima tu toplinu koju CD nema. I sam ritual puštanja ploča ima tu draž koju svaki zaljubljenik u pucketavi zvuk navodi kao prednost u odnosu na digitalni“.

Cene ploča na berzama kreću se od 100 dinara pa naviše, a poneki očuvani primerci rok i progresivnih grupa iz 60-tih i 70-tih godina dostižu cene i do više hiljada dinara. Najviše se traže i prodaju klasici kao što je Pink Floyd- The dark side of the moon, Mils Davis- Kind of blue, The Rolling Stones- Exile on main street. Tražene su i ploče Amy Winehouse, The Black Keys-a, EKV-a, Partibrejkersa i Haustora.

Berza gramofonskih ploca u Nisu

Dan za ljubitelje vinila

Autor Maja Micić Izvor Južne vesti | Niš

Foto: Orlando Contreras López/Flickr

“Berza ploča”, koja se tradicionalno organizuje svake prve nedelje u mesecu okupiće poštovaoce pucketavog zvuka 1. decembra u kafiću “Truba”.

Zastupljeni su svi muzički žanrovi; foto: facebook.com/truba.kafe

Organizator Zoran Cekić kaže da berza uvek privuče mnogo kolekcionara i izlagača, a da su zastupljeni svi muzički žantovi.
Primerci se mogu kupiti, kako kaže Cekić po najrazličitijim cenama u zavisnosti od očuvanosti i traženosti.

- Na prošloj berzi za najviše para se prodalo prvo izdanje “Dark side of the moon” benda “Pink floyd”, koštalo je oko 5.000 dinara - kaže Cekić.

Svaki ljubitelj gramofonskih ploča biće u prilici da prelista vinile od 11 do 14 časova i nađe neki od naslova kojim će obogati kolekciju.

Ploče i dalje zadovoljno pucketaju

Piše: Ivana I. Božić

Gramofoni i ploče, kako u svetu, tako i kod nas, stiču sve veći broj poklonika. Oživljavaju berze ploča, u oglasima se nude polovne ploče i gramofoni a uvoznici audio opreme sve češće odlučuju da kupcima ponude gramofone i gramofonsku opremu. U Srbiji radi i nekoliko prodavnica ploča a jedna je otvorena i u gradu na Nišavi.

Muzičari, kritičari, hroničari, kolekcionari...svi oni slažu se u jednom – ploče nikada nisu otišle sa scene. Iako je od pojave CD-a u muzičkoj industriji osamdesetih godina gramofonska ploča bila skoro skroz zanemarena, poslednjih godina velike diskografske kuće odlučile su da reizdaju neka izdanja iz šezdesetih i sedamdesetih i to na pločama. Tako je "Capitol Records" ponovo izdao albume "Abbey Road" od "Beatlesa", "Dark side of the moon" od "Pink Floyda", kao i neke albume bendova "Guns'n'Roses" i "Metallica". Muzička industrija aktivirala se i u izdavanju novih albuma, tako da su se na vinilu zavrteli singlovi grupa "Artic Monkeys", "The Kaiser Chiefs", "Coldplay", "The Killers" i "Radiohead". Umesto nekadašnjih 170, vinili sada imaju deset grama više. Prema rečima stručnjaka, zvuk je nešto kvalitetniji i čistiji, ali su troškovi proizvodnje veći, pa su i ove ploče nešto skuplje. Kod nas proizvodnja ploča ne postoji već 20 godina, a sudbina mašina za izradu vinila je nepoznata.

Ploče se prodaju i dan-danas, a tržište čak beleži veliki rast. Ipak, najveću vrednost imaju neka stara izdanja za koja su kolekcionari spremni da izdvoje velike sume novca. Magazin "Idesh" je napravio listu trenutno najskupljih ploča. Po njima, najskuplja je "The Quarrymen": "That'll Be the Day/ In Spite of All the Danger" (1958), procenjena na oko 200 hiljada dolara. Inače, "The Quarrymen" su mnogo poznatiji po svom kasnijem imenu "The Beatles". Postoji samo jedan primerak ove ploče, a poseduje ga Pol Mekartni. Sledi je Džon Lenon: „Double Fantasy" (1980), koja vredi 150 hiljada dolara. To je ploča koju je Marku Čepmenu potpisao Džon Lenon neposredno pre nego što je ovaj pucao u njega. Prodata je 1999. za 150 hiljada dolara, a kupac je sada ponovo prodaje, i to za 600 hiljada dolara. Ako nađe kupca, to će biti najskuplja ploča na svetu. Kontroverzni album "The Beatles": "Yesterday and Today" (1966) vredi od 45 do 85 hiljada dolara na trećem je mestu. Na omotu ovog albuma "The Beatles" su pozirali u mesari, sa razbacanim komadima mesa i delovima beba-lutki. Na četvrtom mestu je Bob Dilan: "The Freewheelin" (1963), koji vredi od 10 do 40 hiljada dolara dok petu poziciju drži "The Velvet Underground" čiji album "The Velvet Underground & Nico" (1967), vredi 25 hiljada dolara.

Umilni pucketavi zvuk....

Svi koji slušaju ploče reći će vam da je zvuk sa ploče najprirodniji ljudskom uvu.
Rodžer Daltri iz grupe „The Who" je rekao da ne bi o ploči trebalo govoriti kao o mediju za muziku, nego kao o umetničkom delu. „Ploča vremenom postaje deo tvoje ličnosti, dok CD postaje parče plastike. Ploču slušaš onako kako je to umetnik zamislio i tu nema dugmeta za repeat. Ako hoćeš više puta da čuješ, ustaćeš i okrenućeš je." Ljubav prema vinilu je zanimljiva, od njega se lako postaje zavisan. To je nešto posebno, ta atmosfera koja se strvara prilikom stavljanja ploče na gramofon, pucketanje iste, sam zvuk...

Održavanje ploča zahteva posebnu pažnju. Kako je ploča napravljena od polivinilske mase, teško se može polomiti, ali zbog statičkog elektriciteta materijala od kog je napravljena nemoguće je u potpunosti očistiti prašinu sa nje. Kolekcionari savetuju držanje ploča u originalnom pakovanju na policama, obavezno uspravno. One se ne smeju opterećivati nekim predmetima, a treba izbegavati i visoke temperature zbog krivljenja, kao i vlagu zbog buđanja.
HI-FI tehnika se uglavnom kupuje na internetu. Postoje čak i HI-FI forumi koji se bave isključivo online prodajom HI-FI tehnologije. U prodavnicama i oglasima gramofoni koštaju od 15 do 500 evra, a ručno rađeni od delova starih - od 500 do 2.000 evra. Preko sajta www.ttrecycled.com mogu se naći unikatni gramofoni sastavljeni od starih i recikliranih delova. Igle se mogu naći u "MG Electronik", jednoj od retkih radnji u Srbiji. Cene komponenti zavise od kvaliteta i idu od 50 evra pa u nedogled. Ali, što se audiofilskog užitka tiče, sa dobrom opremom za slušanje dobija se i najkvalitetniji zvuk.

Vinilni vremeplovi

Svake nedelje ili jednom mesečno u Beogradu, Novom Sadu i Nišu otvaraju se muzički vremeplovi – berze ploča koje okupljaju zaljubljenike u vinile, izlagače i kolekcionare. Kao u filmu "High Fidelity", to je i zajednica ljudi, mesto gde ljudi dolaze, razgovaraju, raspravljaju...

Na beogradskom tržištu među natraženijim i najskupljim su ploče pank, metal i rok bendova iz SFRJ iz sedamdesetih i osamdesetih, kao što su "Pankrti", "Šarlo akrobata", "Pekinška patka", "Pop mašina", "YU grupa" ili "Igra staklenih perli". Cene izdanja ovih sastava među kolekcionirima prelaze 100, a dostižu i 150 evra.

Berza ploča u Nišu se održava jednom mesečno (uglavnom druge nedelje u mesecu) u klubu "Feedback". Tamo se uglavnom mogu naći ploče domaćeg roka i progresiv roka sedamdesetih. Ljudi koji izlažu ploče su uglavnom Nišljije, mada ima i Kruševljana, Jagodinaca i Beograđana. U pitanju je ustaljena ekipa izlagača. Na niškoj berzi najskuplje su ploče yu metala i to izdanja koja su izašla početkom devedesetih i krajem osamdesetih, ali i pojedine ploče ex-yu progresiv roka sa kraja sedamdesetih. Cene zavise od tiraža i od toga da li je prvo ili drugo izdanje. Licence koje je neka ex-yu izdavačka kuća izdavala idu od 100 do 2.000 dinara. Pored licenci, tu su i ploče domaćeg roka čije cene variraju i zavise od tiraža. Na primer, pojedini albumi „Bijelog dugmeta" koji su štampani u bezbroj primeraka su bezvredni. Zatim slede albumi sa nekim većim tiražima koji vrede između 5 i 10 evra a od 20 evra pa na gore su ploče sa manjim tiražom. Interesantno je da su na niškoj berzi dosta tražene ploče domaćeg džeza a njihova cena je od 50 do 500 evra. Naravno, trguje se i pločama koje su svetski rok bendovi izdavali u svojim zemljama, takozvanim originalima. Njihove cene kreću se od 10 do 100 evra. "Led Zeppelin" i "Deep Purple" mogu se naći na svakom ćošku pa su od 10 do 20 evra. Nedavno je na berzi LP "Behemoth" prodat za 90 evra.

Ima i dosta skupih ploča. Recimo, "Opus" vredi oko 200 evra, dok je "Bloodbath" oko 150 evra. Dosta stranih metal ploča vredi oko 100 evra, mada se pojedina izdanja kreću i oko 500 evra.

U Nišu rokeri uglavnom kupuju "Deep Purple", "Iron Maiden", "Led Zeppelin" (početnici), dosta se traže i bendovi novog talasa: "EKV", "Šarlo Akrobata", zatim "Film", "Smak", "Riblja Čorba"... Berze u Novom Sadu i Beogradu, u pogledu kupaca, dosta su jače od niške. Učesnici niške berze kažu da je novosadska najjača – bar kada su kupci u pitanju.

„Da bi znao šta koliko vredi, treba ti bar šest meseci iskustva, da budeš u tim vodama i da se družiš sa kolekcionarima. A što se kolekcionara tiče, pojedini su toliko zagriženi da im je to glavna stvar u životu. Samo misle i pričaju o pločama. Znam par primera gde su ploče bile razlog za pucanje braka", objašnjava Mlađan K, jedan od mlađih kolekcionara ploča iz Niša. On je svoju kolekciju nedavno obogatio pločom "Megadeth" - "Rust in Peace" koju je pazario za 15 evra a za koju se, kako nam reče, traži od 35 do 40 evra.
Mlađan se za čudesni svet vinila zainteresovao još kao mali jer su njegovi roditelji slušali ploče, ali se nije tako lako odlučio da sakupljanje ploča i započne. „Dugo mi je trebalo da se odlučim da počnem da skupljam ploče, valjda zato što nisam imao gramofon. Trenutno imam oko 200 ploča. Većina je metal, mada, ima tu i hard roka i yu roka... Omiljena ploča mi je "Mearciful fate"- "Melissa". Skoro su mi nudili 80 evra za nju i nisam hteo da je dam. Ne vredi toliko, ali taj album mnogo volim i nije na prodaju. Realno vredi možda oko 30-40 evra najviše. Moja najskuplja ploča mislim da je "Metallica" - "Kill 'em all". To je neko englesko audiofilsko reizdanje na 45 rpm i vredi oko 60 evra. Od domaćih sam skupio uglavnom sve albume „Divljih Jagoda", „Riblje Čorbe", „Atomskog Skloništa". Imam neke albume „YU grupe" i, naravno, „Kerber" i „Mama Rock". Od stranih su tu albumi bendova „Led Zeppelin", "Deep Purple", „Motorhead"... i, naravno, „Iron Maiden", „ Manowar", „Megadeth", „Slayer"..."

Niški High Fidelity

Jedan od najvećih LP kolekcionara u Nišu i bivši vlasnik kluba "Feedback", udružili su se i negde oko prvog maja otvorili prodavnicu ploča u gradu na Nišavi. Radnja se nalazi u Davidovoj br. 9, preko puta "Irish puba" i zove se "Vintage shop". Vlasnici za sada kažu da im posao dobro ide i da su dobra konkurencija "Yugovinilu" iz Beograda (najveća prodavnica ploča u Srbiji i na Balkanu). Pa ipak, iako prodavnica ima dosta kupaca, one skuplje ploče prodaju preko interneta putem naloga na nekim stranim sajtovima za prodaju, tako da ploče završavaju u inostranstvu.

Pored velikog izbora ploča, u novootvorenu prodavnicu u Nišu ponekad zaluta i po koji gramofon, pojačalo i zvučnik...

Danas se posedovanje gramofona i slušanje ploča može smatrati prestižom. Cene ploča jesu velike ali to opravdava stari, dobar, prepoznatljiv i pucketajući zvuk sa gramofona. Ko se jednom navuče na slušanje ploča taj će ih voleti do kraja života. Diskutabilno je govoriti da li se vraćaju u modu, jer ploče nikada nisu u potpunosti nestale sa trišta.

Mini vinil-vremeplov

1877 - Thomas Edison konstruisao prvi fonograf sa cilindrima.
1887 - Emile Berliner konstruisao prvi gramofon sa diskom.
1902 - Prva ploča koja je prodata u milionskom tiražu bila je „Vesti la giubba" koju je snimio italijanski pevač Enrico Caruso.
1917 – Snimljena prva gramofonska ploča sa zvukom džeza.
1926 - Prva fabrika za proizvodnju gramofonskih ploča na prostoru ex-Yu izgrađena je u Zagrebu pod nazivom „Edison Bell Penkala record".
1931 - Kompanija „RCA Viktor" predstavila je u Njujorku prvu long-plej gramofonsku ploču na 33 obrtaja.
1948 - Poznata produkcijska kuća „Columbia Records" proizvela je prvu gramofonsku ploču.
1951 - Snimljena je prva gramofonska ploča u Beogradu, u staroj garaži Radija Beograd.
1959 – Izdata prva ploča pod etiketom PGP RTB. Bila je to ploča Đorđa Marjanovića – „Zvižduk u 8".
1981 - Dostignut vrhunac proizvodnje gramofonskih ploča jer je prodato 1,14 milijardi primeraka u svetu.

BERZA GRAMOFONSKIH PLOČA U NIŠU NEDELJA 21.10.2002.KLUB FEEDBACK

 NEDELJA 21.10.2012.
11.00-15.00 h



Za sve  kolekcionare longplejki, singlica i originalnih CD izdanja, ljubitelje pucketavog zvuka zaboravljenih vinila, radoznalce, istrazivače, pregovarače i razmenjivače organizuje se berza gramofonskih ploča i diskova, ponovo posle letnje pauze u klubu Feedback u Nisu.
Drustvo staro i provereno.

Berza gramofonskih ploca u Nišu Nedelja 24.06.2012.

• Kao što ste već navikli, jedna nedelja u mesecu rezervisana je za sve koji vole vinil ili muziku sa originalnih diskova. Lokacija je poznata, bašta Cafea  Hostela Niš. Društvo, staro i provereno.  Hostel Nis 18000 Niš

Kolektivni zaborav velikana domaće elektro scene

AUDIO ARHEOLOZI

Autor: D.Jagatić

Željko Luketić i Višeslav Laboš otvorili su Pandorinu kutiju radeći na Antologiji ex YU žanrovske glazbe. Prvo kao ediciju od sedam duplih albuma podijeljenih po žanrovima, a potom radeći i na filmu kroz koji su odlučili otkriti tko su ljudi sa područja ex YU koji su stvarali elektronsku glazbu još od kraja 50-tih i početka 60-tih godina pa do 90-tih i koja se i dan danas više cijeni u svijetu nego kod nas

Sa željom da naprave seriju tematskih kompilacija pod radnim naslovom 'Diskoteka', filmski i glazbeni kritičar Željko Luketić i producent, novinar i DJ Višeslav Laboš, susreli su se sa blatom prekrivenom diskografskom arhivom o kojoj najmanje znaju same diskografske kuće, nešto više privatni sakupljači, a ponajviše kolekcionari i to iz svih dijelova svijeta.

Naime, postojeća povijesna podjela popularne glazbe na ovim područjima, kako su nakon nekog vremena zaključili njih dvojica, izvedena je na tri dijela: pop, rock i narodnu. Ista klasifikacija korištena je i za pojedine glazbenike i izvođače. Međutim, većina njih upuštala se svojedobno i u subžanrove, no takvi su pokušaji ostali nezamijećeni i nevidljivi u širem kontekstu.

Razvojem plesne i elektronske glazbe u zadnjih 20-tak godina, došlo je do potrebe 'iskopavanja' zaboravljenih klasika koju su u svojem izvornom objavljivanju možda prošli nezapaženo, no danas se cijene u svom izvornom obliku, kao glazba koja je žanrovski bila ispred svog vremena.

I tu su Laboš i Luketić uskočili i za početak, a u suradnji sa Croatiom Records, složili sedam duplih albuma. Ukratko, baveći se prekapanjima po popularnoj glazbi i njezinim podpravcima, došli su do zaključka da kompilacije s neanglofonih područja inozemne diskografske kuće već duže vremena objavljuju i one se odlično prodaju. Često spominjani primjeri su talijanski synth-pop, turski funk, poljski disco, itd. Radi se o niši koja je vrlo tražena.

Primjerci ploča upravo tih izdanja na e-Bay-u dostižu i do 100 eura. Rukovodeći se tim podacima, te subžanrovima koji su danas i kulturno i komercijalno najzanimljiviji (synth pop, disco, funk, soul, electronica, no wave i indie), složili su slijedećih sedam kompilacija pod zajedničkim nazivom Diskoteka: 'Vol. 1 – Rare ex YU synth pop & electro 1978 – 1989', Vol. 2 – Rare ex YU disco 1972 – 1985', Vol. 3 – Rare ex YU funk, soul & jazz 1969 -1979', Vol 4. – Rare ex YU no wave / indie 1979 – 1989', Vol. 5 – Rare ex YU electronica 1961 – 1986', Vol. 6 – Rare ex YU prog rock 1969 – 1985'. i Vol. 7 – More ex YU synth pop'. Vol. 1 trebao bi se pojaviti u jesen ove godine.

Koliko je to bio pionirski posao za tportal.hr ispričao je Željko Luketić: 'Od 80-tih na ovamo postoji neki zazor prema takvom žanrovskom određenju pa je zapravo, kad pogledaš na tadašnjim labelovima diskografskih kuća, glavna podjela glazbe bila na rock, pop i zabavnu glazbu i nema drugih žanrova. U svijetu istovremeno žanrovski sve funkcionira paralelno. Postoji synth pop, postoji elektro, rock, new wave…

Novi val se kod nas isključivo shvaćao kao jedan tip glazbe koji nema nužno elektroniku u sebi, bio je rokerski orijentiran. Svi žanrovi koji se pojavljuju u okviru rock i pop muzike pa čak i zabavne, su kod većine izvođača bile male epizode. Kod nas ne postoji kontinuirani razvoj. Možda kod jednog ili dva benda, poput grupe Beograd i The Master Scratch Band koji su malo poznati, da se netko kontinuirano bavio nekim stilom.

Neki su znali eksperimentirati kao npr. Zdenka Kovačiček na prvom albumu iz 1978. godine koji, iako je jazz, ima jednu pjesmu koja je čista elektronika u stilu Giorgia Morodera i Donne Summer. Postoje i disco pokušaji poput Mirzinog jata. Čak je pjevačica Grupe 777 Milka Lenac objavila par singlova koji su isključivo disco synth pop. Dakle žanrovski se tu uvijek nešto koketiralo ali nitko nikada nije odlučio napraviti čistu priču odnosno ploču.'

Kako, na žalost, ne postoji centralni arhiv sa audio dokumentacijom objavljene glazbe na tlu Hrvatske i ex Jugoslavije, tako je i pronalaženje materijala bila mala noćna mora jer su se albumi sakupljali po privatnim arhivima, od privatnih kolekcionara, a najmanje od diskografskih kuća jer kako kaže Luketić: 'Često diskografi ni sami ne znaju što imaju jer slijede te podjele na rock, pop i zabavnu glazbu.'

U međuvremenu se rodila ideja da snime i dokumentarni film po uzoru na BBC-ev dokumentarac 'Synth Britannia' u kojem je pokazano tko su ljudi koji su stvarali elektronsku glazbu u Velikoj Britaniji. Iako je prije par godina slična ideja rođena u Sloveniji od strane Borisa Dolenca i Andreja Štritofa (svojevremeno menadžera grupe Videosex), sa željom da snime isti takav film koji bi pratio povijest elektronsku glazbe u SFRJ pod nazivom 'Tesla tunes', od realizacije se ipak odustalo.

Luketić i Laboš pripremaju dokumentarac radnog naslova 'Primitivni ples', koji je trenutno u fazi predprodukcije. Pokrit će sve aspekte ex YU elektronike, od avangarde do pop glazbe, kao i otkriti gdje su i kako danas žive akteri te scene.

'Istovremeno se pokazalo da se kod nas, u nekim svjetskim kategorijama, u kategorijama kolekcionara i ljudi koji poznaju glazbu, da je žanrovska elektronska glazba uključivo i disco, zapravo vani cjenjenija nego glazba koju mi smatramo najvrednijom u novom valu. Dakle, ploče od Denis & Denis i Videosex će bolje proći kod kolekcionara u inozemstvu nego Haustor iako je Haustor odličan bend.

Poanta je da su žanrovski kolekcionari ti koji formiraju tu scenu i oni cijene bilo kakve žanrovske pokušaje izvan engleskog govornog područja. Godinama se razvija neka vrsta deangloizacije te scene gdje su primat držali neki engleski izvođači pa se to s vremenom proširilo na njemačke izvođače, pa na talijanske, dogodio se revival italo disca i sada se stvar širi. Vani se pojavljuju specijalizirane kompilacije poljske, češke ili grčke elektronike.

Na isti se način cijeni i glazba nastala ovdje. Pogotovo kada se zna koliko je teško dolazila do nas odnosno do ljudi koji su živjeli u SFRJ (Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji). Primjerice 'Andromeda', prvi album slovenskog synth instrumentalista Mihe Kralja na e-bayu vrijedi i do 500 dolara. Ni jedan novovalni artefakt iz rock glazbe nema takvu cijenu. Mislili smo da bi bilo zanimljivo otkriti zašto je ta scena bila toliko nepoznata, zašto je teško dolazila u medije, koje su to bile stvari koje su sprečavale da muzika izađe van i da li je zapravo slučaj da su izvođači sami tako htjeli.

Što se izdavaštva tiče, bila je razvijena kazetna scena i samizdati, te dva najveća labela Jugoton i PGP RTB, kao i neki manji. Kada se pogleda u današnjim kategorijama onda je jasno da ti labeli uopće nisu toliko bili zatvoreni kao ovi danas. Jugoton je primjerice objavio prvi singl grupe Beograd, elektronske radove braće Vranešević i Laboratorije zvuka i prvi jugoslavenski electro-breaks album Zorana Vračevića. PGP RTB je pak bio vrlo slobodan za disco eksperimente.

Što nije prošlo u Beogradu, prošlo bi u Zagrebu, i obrnuto. Za glazbenike je to veliki prostor slobode kojeg više nema, jer je današnji imperativ glazbe isključivo komercijalan i ne stvara trendove, nego ih samo slijedi. Čak i tada, ukoliko bi diskograf nekoga odbio, sve bi otišlo bi u samizdat, u kazetnu kulturu koja je sinonim slobodne distribucije glazbe i identična je današnjem muzičaru koji prži svoje diskove i sam ih distribuira. Više-manje se ta povijest ponavlja.' Priča Željko Luketić, jedan od autora filma 'Primitivni ples' i serije kompilacija 'Diskoteka', za tportal.hr.

Elektronska scena na prostoru bivše Jugoslavije, kako su vremenom otkrili, nastala je još kasnih 50-tih i početkom 60-tih godina prošlog stoljeća o čemu Luketić kaže: 'U oba slučaja treba razdijeliti priču na avangardu i na komercijalnu glazbu. Što se tiče avangarde prvi je definitivno Branimir Sakač, koji je 'Tri sintetske poeme' komponirao 1959. a 'Svemirski pejsaž' 1961. godine. On je klasični kompozitor koji je eksperimentirao sa elektronikom.

U to vrijeme nije još ni postojalo sintisajzera kakve danas poznajemo, bilo je tek oscilatora i 'samosvirajućih' električnih sklopova. Inače, soundtrack filma 'Forbidden planet' iz 1956. godine Freda M. Wilcoxa, kojeg potpisuju Louis i Bebe Barron uzima se kao prvi glavni elektronski rad u glazbi. Branimir Sakač i ekipa kod nas također je na isti način radila takvu glazbu, primjerice, 'Svemirski pejsaž' je radio-drama koja uključuje elektroniku.

Pojava Muzičkog Biennala Zagreb, te glazba za filmove zagrebačke škole animacije također jako doprinose razvoju eksperimentiranja. S druge strane, one pop i rock glazbe, s elektronikom djelomično koketiraju prog-rockeri i zabavnjaci, dok je prvi bend u Jugoslaviji koji je radio elektronsku glazbu u današnjem smislu bila grupa Kozmetika.

Nesretnim slučajem njihov je prvi album objavljen tek 1983. ali su oni započeli rad na njemu još 1979. Grupa Beograd objavljuje 1981. prvi potpuno elektronski singl, nakon čega slijedi i album. Igor Savin 1978. za Zdenku Kovačiček radi 'Elektru', a iste godine Oliver Mandić izdaje svoj prvi singl čija je B strana 'Šuma' potpuno elektronski i eksperimentalan rad.

Profesija filmskog kritičara Luketiću je pripomogla i pri nalaženju glazbe koja se koristila u filmovima dok je Laboš već niz godina posvećen glazbenim žanrovima na tlu bivše države. Sa željom da što kvalitetnije obrade elektronsku glazbu, dali su si truda i doista pokušali izvući iz prašnjavih arhiva albume o kojima se gotovo ništa danas više ne zna, a o čemu Luketić kaže: 'Igor Savin i njegov tadašnji jazz orkestar voljeli su eksperimentirati još krajem 70-tih.

Tomislav Simović radio je fantastičan elektronski soundtrack za 'Goste iz galaksije' Dušana Vukotića kao i glazbu za neke filmove zagrebačke škole animiranog filma gdje je napravio apsolutno avangardne stvari. U Beogradu 1978. Zoran Simjanović stvara legendarnu 'točkastu' špicu Dnevnika 2 TVB koja je također jedan od najvažnijih radova glazbene elektronike. Kornelije Kovač, Alfi Kabiljo, Gjon Gjevlekaj i slični kompozitori također rade niz sjajnih radova za televiziju i film. U komercijalnoj glazbi tog vremena, najaktivniji su prog-rockeri, disco i jazz ekipa.

Neki od tih ljudi su nastavili i dalje sa elektronikom na vrlo netipičan način. Igor Savin je početkom 80-tih, kada se stvara instrumentalna synth scena, objavio ambijentalan elektronski album 'Childhood'. Zanimljivo, album je tada propao i dobio je valjda najgoru ikada napisanu recenziju u tadašnjem Džuboksu gdje se kritičar zgražao nad time kako je moguće da netko napravi stvar od 20 minuta na jednoj strani ploče i 20 minuta na drugoj strani, a koja se u tih 20 minuta minimalno mijenja.

Iz prog-rock ekipe je došao i Laza Ristovski koji je objavio četiri instrumentalna albuma koji su varirali od obrada nacionalnih himni, tradicionalnih napjeva, pjesama Titu pa do dosta avangardnih stvari. Takva je glazba bila često korištena za špice tv emisija.'

Jednako je zanimljiv i razlog postojanja elektronske glazbe u pojedinim sredinama: 'Ristovski je istovremeno svirao i sa Bijelim dugmetom, a Bijelo dugme je bilo toliko uspješan i bogat bend da su si mogli priuštiti svu tu skupu opremu. Fenomen tadašnje scene u Jugoslaviji je da cijele regionalne scene počivaju na nekoliko sintisajzera koji su razmješteni po nekoliko gradova. Prvog Rolanda je u Beogradu imao Goran Vejvoda kojega je kasnije rabio u pjesmama za Bebi Dol.

Prvi PPG, tada najskuplji sintisajzer, je imao Laza Ristovski, i na njemu je primjerice odsviran cijeli drugi album Videosexa. U Rijeci je Andrej Baša imao LinnDrum koji je koristio Davor Tolja za Denis & Denis. Malo zapadnije živio je Miha Kralj, koji je bio član zabavnog pop benda Prah i u kojem je svirao klavijature do raspada benda krajem 70-tih.

Tada Miha Kralj počinje snimati instrumentalne albume inspirirane Jean Michel Jarreom i Vangelisom. Kralj je prodao oko 50.000 ploča što je za kategoriju instrumentalnog albuma u Jugoslaviji tada bilo izuzetno uspješno. Za usporedbu, prvi album grupe Denis & Denis, koji se smatra prvim pravim elektroničkim pop albumom u Jugoslaviji prodan je u 70.000 primjeraka.

Paralelno je Kralj producirao i disco pokušaje kakve su bile Cice Mace, po uzoru na ženske disco bendove 70-tih. Kralj je za njih napravio kompletnu elektroničku matricu albuma. Slovenci su tu kumulativno najviše napravili: Miha Kralj, Videosex, Borghesia, pa čak i Laibach, koji je kasnije elektroniku tretirao na drugačiji način semplirajući industrijske zvukove.'

Unatoč vrlo jasnim artefaktima i zaslugama mnogobrojnih glazbenika, elektronska glazba i danas se vrlo rijetko može čuti u eteru. Čak ni novi izvođači poput Hemendexa, Kimika i How Convinient, koji su se tek pojavili, gotovo da za domaće glazbene urednike niti ne postoje. Kao da se situacija od 70-tih na ovamo samo nastavila kada su u pitanju mediji. Nitko još uvijek nije dovoljno 'atraktivan' da zasluži prikladan tretman u medijima.

'U principu je to istina. Dosta ljudi kod nas govori da se malo izvođača probilo van, da je malo njih uspjelo u tim kategorijama i da su samo lokalni. Međutim to vrijedi i za standardni klasični rock i pop. Postoje ljudi koji kontinuirano izdaju ploče u inozemstvu. Recimo Petar Dundov u techno kategoriji već godinama objavljuje albume u inozemstvu. Florence Foster Fan Club iz Siska svoj već drugi album objavljuje u Brazilu, gdje i nastupaju.

Potom Umrijeti za strojem i sve što radi Ivan Antunović koji ima već dva albuma objavljena u inozemstvu. Ti su albumi sasvim dobro prošli i vrte se. Tu je i No Name No Fame odnosno Mladen Đikić iz Splita, pa Zarkoff, Homeboy, Microslav…I regija ima svoje adute kao što su npr. Greg Punkov iz BiH ili Margita je mrtva i Zastranienie iz Srbije. Problem je što mediji ne prepoznaju takve stvari.

Ljudi koji rade elektronsku glazbu uvijek se moraju dokazati malo više od ostalih jer i dan danas vlada taj stav da je elektronička glazba nešto što može svatko raditi i što se uopće ne svira i za što nije potreban nikakav talent. Takve stvari govore uglavnom oni koji ne poznaju elektronske instrumenete jer bi u protivnom znali da je za stvaranje takve glazbe potrebno jako puno znanja i sposobnosti.'

Prvi disc 'Rare ex YU synth pop & electro 1978 – 1989' iz serije kompilacija 'Diskoteka' trebao bi se u izdanju Croatie Records pojaviti na jesen ove godine dok se Luketić i Laboš nadaju da će film 'Primitivni ples' (naziv je uzet od pjesme grupe Du Du A) završiti i premijerno prikazati 2013. godine. U međuvremenu, elektronska glazba koja je nastala na ovim prostorima, tek treba biti otkrivena i razotkrivena, a potom i priznata i cijenjena. Možda zahvaljujući njihovoj upornosti i entuzijazmu i ostali žanrovi dožive svoju revitalizaciju, a mnogobrojni, nepravedno zanemareni i zaboravljeni glazbenici i dugo očekivanu slavu. Makar sa zakašnjenjem od par desetljeća.

BERZA GRAMOFONSKIH PLOCA U NISU 22.04.2012. HOSTEL NIS

• • недеља, април 22, 2012
  • Од 11:00пре подне до 3:00по подне

• I ovog proleća berzu ploča i diskova selimo u baštu Hostel Niš Cafe-a.

Hostel Nis

18000 Niš, Serbia

Види мапу · Нађи на мапи

BERZA PLOČA I DISKOVA U KLUBU ''FEEDBACK'' NEDELJA 19.02.2012.

Pozivamo kolekcionare longplejki, singlica i originalnih CD izdanja, ljubitelje pucketavog zvuka zaboravljenih vinila, radoznalce, istraživače, pregovarače i razmenjivače na berzu ploča i diskova, koja ce se tradicionalno održati u klubu Feedback u Nišu. Nedelja 19.02.2012 od 11-14h Ulaz slobodan!

Feedback

Balkanska, 18000 Niš, Serbia

Види мапу · Нађи на мапи

BERZA PLOČA I DISKOVA U KLUBU ''FEEDBACK'' NEDELJA 25. DECEMBAR

Zadnja ovogodisnja berza ploca u klubu "Feedback" ce imati svoje specijalno izdanje. Osim popularizacije kulture vinila, originalni niski DJ duo "The Funk Soul Brothers" (DJ Ceka & DJ Funky Junkie) ce ovom prilikom vrteti muziku sa svojih vinila za vreme berze. Osim njih, na berzi ce se pojaviti i predstavnici medija koji ce zabeleziti deo cele atmosfere posto u poslednjih par godina kultura konzumacije muzike sa vinila dozivljava pravu ekspanziju svuda u svetu, pa i kod nas. Naravno, ozim gramofonskih ploca moci ce da se kupe i diskovi, DVD izdanja itd.
Ulaz je besplatan.

Address	Balkanska ulica, 18000 Niš, Serbia - Get Directions
Телефон	+381604924522
Веб сајт	http://www.feedback.org.rs http://twitter.com/#!/KlubFeedback

BERZA PLOČA I DISKOVA U KLUBU ''FEEDBACK'' NEDELJA 4. DECEMBAR

 Pozivamo kolekcionare longplejki, singlica i originalnih CD izdanja, ljubitelje pucketavog zvuka zaboravljenih vinila, radoznalce, istraživače, pregovarače i razmenjivače na berzu ploča i diskova, koja ce se tradicionalno održati u klubu Feedback u Nišu.
Nedelja 04.12.2011 od 11-14h
Ulaz slobodan