CD-ovi odlaze u prošlost 2015.?

M.M. | Foto: Dreamstime |

Pre pet godina bi možda zvučalo neverovatno da će CD-ovi sasvim nestati iz upotrebe, ali uz razvoj novih tehnologija stručnjaci predviđaju da bi se to moglo dogoditi već 2015. godine.

Digitalno skidanje sadržaja sa interneta kao i striming gostovo su u potpunosti potisnuli upotrebu CD-ova, a zarada od onlajn prodaje uskoro će nadmašiti prodaju fizičkih izdanja, prenosi "Strategy Analytics".
 

Predviđa se da će do kraja ove godine digitalna prodaja muzike porasti za čak 15 odsto u odnosu na prošlu godinu, ali se očekuje da će se najveća promena dogoditi upravo 2015. godine.
 
Tada će, prema nekim predviđanjima, započeti potpuna dominacija digitalne muzike, a  primat će preuzeti striming servisi poput Pandore i Spotifyja.

Povratak vinila u digitalnoj eri

Objavljeno u Nacionalu br. 666, 2008-08-19

Autor: Borivoje Dokler

Uskrsnuće Long playa

Novi trend izdanja albuma na vinilu traje već nekoliko godina: izdavačke kuće glazbu objavljuju i na vinilu, godišnje se proda nekoliko milijuna gramofonskih ploča, a gramofoni se ponovo proizvode

NOSTALGIJA ZA LP-jem Želimir Babogredac, predsjednik uprave Croatia Recordsa i dugogodišnji diskofil, s pločama u izdanju Jugotona i gitarom Gibson, kaže da je svijet zahvatio val nostalgije, pa je tako i s gramofonskim pločamaO velikom povratku gramofonskih ploča najbolje govore brojke: prema podacima Nielsen SoundScana, informatičkog sustava koji prati prodaju nosača zvuka u SAD-u i Kanadi, u 2006. prodano je 858.000 ploča, prošle godine prodano ih je blizu milijun, a prema podacima za dosadašnji dio ove godine, u 2008. trebalo bi biti prodano oko 1,6 milijuna gramofonskih ploča. A prema podacima Udruge američke diskografske industrije, prodaja CD-a u razdoblju imeđu 2006. i 2007. pala je za 17,5 posto, na 511 milijuna primjeraka. CD još uvijek čini 89,7 posto ukupne prodaje muzičkih albuma, slijede mp3 downloadi s 10 posto, dok vinili čine 0,2 posto ukupne prodaje.

Da je vinil opet u modi, potvrđuje i to što su i najveće svjetske diskografske sve više svojih izdanja, osim na CD-u, počele izdavati i na gramofonskim pločama. Neka izdanja, poput albuma "Momofuku" od Elvisa Costella & Impostersa, izdana su čak prije na vinilu nego na CD-u, a mnogi bendovi preporučuju slušanje svoje glazbe upravo na vinilima. Novost je i to što mnogi izdavači uz ploče često daruju i kupon za besplatno skidanje mp3-a ili CD istog albuma. To dokazuje da se u muzičkoj industriji polako približava kraj ere CD-a i dolazi vrijeme iPod generacije koja će do muzike dolaziti isključivo putem skidanja mp3-a s interneta. U toj eri mp3-a vinili će zadržati svoje kupce, a zbog određene nostalgije i specifičnosti vinila, njihov će broja polako rasti.

Iako u Hrvatskoj glazbenoj uniji nemaju podatke o broju prodanih ploča u Hrvatskoj, vodeći ljudi domaćih diskografskih kuća potvrdili su da se u nas, kao i u svijetu, prodaje sve više vinilnih izdanja.
Želimir Babogredac, predsjednik uprave Croatia Recordsa i dugogodišnji diskofil, kaže da je cijeli svijet zahvatio val nostalgije, pa je tako i s gramofonskim pločama: "Trenutačno su u svijetu najveći trend ponovna izdanja na vinilu. Postoje kompletne edicije svega što je vrijedno zabilježiti, a jedan od najvećih hitova trenutačno su kompletna nova izdanja grupe Doors. Kako u katalogu Croatia Recordsa postoji stotinjak epohalnih ploča, i mi ćemo ih uskoro ponovo izdati na vinilu. Tu će se naći albumi poput 'Naši dani' Grupe 220, prve rock ploče hrvatskog benda s električnim gitarama, kao i 'Dnevnik jedne ljubavi' Josipe Lisac. Ta izdanja bit će namijenjena onima koji su u migracijama u posljednih 30-ak godina izgubili svoje ploče za koje ih vežu drage uspomene." Dodaje da će Croatia Records izdati i vinilno izdanje albuma Rade Šerbedžije i Borisa Tadića "Imam pjesmu za tebe", koje će svečanu promociju imati u Dubrovniku 21. kolovoza.


Da u Croatia Recordsu ozbiljno računaju na vinile, potvrđuje i njihovo ponovno uvođenje u prodaju. "Prije mjesec dana na gornjem katu našeg dućana u Bogovićevoj uredili smo kutak za prodaju vinila. Sakupili smo dvjestotinjak recentnih naslova i prodajni rezultati su odlični. Tjedno se proda 30-ak vinila", ističe Babogredac i napominje kako je vinil godinama odgajao naklonost glazbi. "Današnji glazbeni mediji to ne čine. CD je samo prijenosni medij za korištenje glazbe, a mp3-i ili neki drugi formati čak nemaju ni medij nego se glazba dobiva putem žice ili zraka. Vinil je bio fizički uočljiv i ozbiljan te je 60-ih i 70-ih činio ljude različitima. Mnogi su se javno deklarirali i definirali noseći određenu ploču pod rukom. Sam format ploče također nudi i puno više vremena za uživanje. Svi vinili bili su popraćeni originalnim omotnicama, koje su osmišljavali veliki kreativni timovi. Ta popratna grafičko-umjetnička forma idealno je nadopunjavala glazbu na ploči te je omogućavala da se ona, uz slušanje, i gleda, lista i čita. Omotnice ploča bile su toliko moćne da je nemoguće bilo ne postati dio svjetske vinilmanije. CD-i se danas gotovo i ne gledaju, samo se stavljaju u čitač i slušaju. Beatlesi su sa svojih 12 studijskih ploča odredili studijsku industriju.

Ja kao veliki diskofil, koji u kolekciji ima oko 4500 ploča, imam čak 1700 vinila Beatlesa. Tu je mnogo singlica, piratskih izdanja, kompilacija, reizdanja i raznih izdanja s drukčijim naslovnicama", kaže Babogredac.
Ideju o razvoju gramofonske ploče kao nosača zvuka prvi je 1880. spomenuo Charles Sumner Tainter, a razradio ju je njemački useljenik u SAD Emil Berliner, koji je 1887. u SAD-u patentirao gramofon. Početkom 20. stoljeća gramofoni su postali stvar mode, a pojavom električnih gramofona 1928. proizvođači ploča prvi su put dobili mogućnost da zvuk prije snimanja ploče obrade i režu snimajući zvuk na film. Američka izdavačka kuća Columbia Records proizvela je prvi LP (12” long play) s 33 1/3 okretaja u minuti.

Davor Varga, direktor prodaje u diskografskoj kući Dancing Bear, ističe kako je prodaja gramofonskih ploča ove godine od lani porasla četiri do pet puta. “Prošle smo godine prodali 200-tinjak gramofonskih ploča, a ove je godine prodano već više od tisuću. Mislim da je glavni uzrok veći izbor ploča. Dok su se prije nekoliko godina samo u rijetkim prodavaonicama nosača zvuka mogli kupiti vinili, danas se u gotovo svakoj nalazi poseban odjel za ploče. Njihov izbor još je ograničen i neusporediv s ponudom CD-a, ali se ona posljednih godina znatno popravila”, kaže Varga te ističe kako 90 posto prodanih ploča u trgovinama Dancing Beara čini “stara” muzika, dok nova izdanja čine jako mali dio. “Najprodavanija ploča je Led Zeppelin IV. Dobro se prodaju i Doorsi, a od novih izdanja Franz Ferdinand. Dancing Bear je dosad izdao dvije ploče: 'Cijena ponosa' KUD-a Idijoti i Sonic Bullets: '13 from the hip" Bambi Molestersa. Obje su izdane u nakladu od 1000 komada i možda postoji još nekoliko primjeraka u prodaji. Dancig Bear će uskoro izdati i treću ploču, koncertnu snimku ponovno okupljenih Majki.” Varga napominje da Dancig Bear svoje ploče tiska u Češkoj, jer u Hrvatskoj više ne postoje strojeve za izradu ploča. “Česi su bili pametni i zadržali su proizvodnju. Sada tiskaju ploče za cijelu Europu i dobro zarađuju.” Varga je i sam veliki diskofil i doma ima oko tisuću gramofonskih ploča. “Još kao klinac počeo sam skupljati ploče. Mogli smo ih kupiti u tadašnjem Jugotonu ili PGP-RTB-u u Bogovićevoj, od preprodavača na Cvjetnom trgu ili ih naručiti od nekoga tko bi išao u inozemstvo. Nažalost, potkraj 80-ih kao nosači zvuka pojavili su se CD-i, kojima sam isprva bio oduševljen, pa sam rasprodao svoju kolekciju ploča. Srećom, zadržao sam svoja najdraža i najvrednija izdanja”, kaže Varge koji budućnost razvoja prodaje nosača zvuka vidi u dva smjera. “Mlađe generacije slušat će muziku u mp3 formatu, a starija generacija ostat će vjerna gramofonskim pločama”, zaključuje Varga.

Neven Valand, voditelj prodaje licencnih izdanja iz Menarta, kaže da je prodaja gramofonskih ploča lani porasla za 50 posto: "Apsolutni bestseller među pločama bio je posljednji album Brucea Springsteena 'Magic'. Vrlo je traženo bilo i reizdanje albuma 'Thriler' Michaela Jacksona, albumi Boba Dylana, ali i "As I am" Alicie Keys. Dobro se prodavao jazz klasik Milesa Davisa 'Kind of Blue' kao i izvedba Bacha Glenna Goulda 'Goldberg Variations'. Može se reći da su jednako tražene ploče jazza, klasike, rocka i hip-hopa." On dodaje da unatoč povećanoj prodaji vinili još čine mali udio u ukupnoj prodaji nosača zvuka: "Apsolutni primat još uvijek drže CD-i. Ipak, omjer prodaje između CD-a i vinila prošle se godine s 1:20 smanjio na 1:12." Menart je dosad izdao i dva domaća vinilna izdanja, "Knjigu žalbe" Hladnog piva i ploču Ede Maajke za MC-ije. Napominju da u budućnosti namjeravaju izdavati ploče svim većim domaćim bendovima unutar Menarta.
Kako je početkom 90-ih CD istisnuo ploče iz gotovo svih prodavaonica nosača zvuka, mnogi kolekcionari vinila bili su prisiljeni naručivati ploče preko interneta. Iz godine u godinu ponuda ploča i broj specijaliziranih on-line dućana polako se povećavao, a kad je prošle godine Amazon, najpoznatiji svjetski on-line dućan, uveo posebni kutak za ljubitelje vinila, bilo je jasno da su ploče ponovno postale ekonomski isplative. Iako je proizvodnja ploča znatno skuplja od CD-a, točnije, proizvodnja jedne ploče košta 4,5 američkih dolara, a CD-a samo dolar, diskografske kuće nisu propustili priliku za dodatnu zaradu. Osim Amazona i eBuy-a, danas postoje mnogi specijalizirani audiofilski on-line dućani koji nude nove i rabljene vinile. Većina njih, poput AcousticSounda i Elusive Disca, uz vinile prodaju i vrhunsku hi-fi opemu, a dućani poput Eila i Gemma specijalizirali su se za prodaju rijetkih audiofilskih ploča. Do prije nekoliko godina jedina mjesta u kojima su se mogle kupiti ploče u Hrvatskoj bili su mali specijalizirani nezavisni dućani koje su vodili glazbeni entuzijasti i diskofili. Upravo oni imaju velike zaluge što je kultura vinila u Hrvatskoj opstala i što se razvila sasvim nova generacija ljubitelja vinila koja je odrasla u eri CD-a i mp3-a. Danas u Zagrebu postoji nekoliko takvih specijaliziranih dućana koji u svojoj ponudi imaju ukupno oko 50.000 vinila.

EDO MAAJKA s vinilnim izdanjem na kojemu je snimljena njegova glazba, a služi za pratnju MC-jima kad nastupaju pred publikomJedna od njih je i zagrebačka trgovina “Free Bird” u Tratinskoj ulici koja u svojoj ponudi ima oko 20.000 rabljenih ploča. Tomislav Gaži, vlasnik “Free Birda”, kaže da se prodajom rabljenih vinila počeo baviti još sredinom 80-ih, prodajući ih na ulici na Cvjetnom trgu. “Zadnjih godina pada prodaja CD-a, dok prodaja ploča raste, posebice u posljednjih godinu dana. Vinile najviše kupuju stari imućniji kolekcionari. Sve je više i mlađih kupaca koji nisu odrasli okruženi vinilima. Ja ih dijelim u tri skupine. Prvu čine oni koji su ljubav prema vinilima naslijedili od roditelja ili starije braće, dok drugu skupinu čine ljubitelji starije glazbe koji jednostavno traže originalna izdanja. Treću skupinu čine DJ-i, koji kupuju stare ploče kako bi ih koristili za samplove. Mnogi od njih su se preko vinila zainteresirali za staru muziku te postali strasni kolekcionari ploča”, kaže Gaži te napominje kako je i sam veliki kolekcionar vinila. “Početkom i sredinom 90-ih, kad se pojavio CD, mnogi su se počeli rješavati svojih kolekcija ploča, pa tako i ja. Međutim, ubrzo sam uvidio da CD-i nisu toliko kvalitetni kako sam u početku mislio pa sam se vratio pločama. Današnji CD-i su ipak napredovali pa su neka izdanja došli dosta blizu zvuku ploče. Ipak, vinili će uvijek imati svoje kupce, a treba znati da ploče, za razliku od CD-a, s vremenom ne gube puno na vrijednosti, čak naprotiv, većina njih postaje još vrednija “, kaže Gaži te ističe kako je nedavno jednu ploču Loua Donaldsona, prvo izdanje Blue Notea, prodao za 1200 kuna. “Najbolju prodaju imaju ploče Iron Maidena, Queena i Black Sabbatha. Na cijeni su i neka domaća progresivna izdanja poput prve ploče grupe 220, Drugog načina i grupe Time. Zanimljivo je da je gotovo 80 posto tih naslova u rukama stranih kolekcionara, tako da će uskoro svi koji žele kupiti te ploče to morati učiniti preko nekog stranog prodavača putem e-baya”, zaključuje Gaži.

Jedan od zagrebačkih dućana u kojima se mogu kupiti rabljene i nove ploče je i “Spirit of Music” u Tomašićevoj ulici. Dućan je otvoren 2000. a njegov vlasnik Josip Matić ističe da je potražnja za vinilom posljednjih godina u velikom porastu. “Kad sam otvorio dućan, u ponudi sam uglavnom imao CD-e i nekoliko novih vinilnih izdanja. U zadnje tri godine potražnja za vinilima je naglo porasla pa sam ponudu dopunio rabljenim pločama. Sad ih imam oko 1200 a mjesečno ih prodam oko 100. Imam i dosta novih ploča jer su diskografske kuće povećale broj novih vinilnih izdanja. Najskuplja ploča koju sam prodao bila je ona od grupe T2 za 2000 kuna”, kaže Matić.

Veću potražnju i proizvodnju ploča prošle godine pratili su i proizvođači gramofona. Prema podacima američke Udruge potrošača elektronike (Consumer Electronic Association) broj prodanih gramofona 1989. iznosio je 1,8 milijuna i do 2006. ta je brojka pala na 275.000. Prošle godine broj prodanih gramofona naglo je porastao na pola milijuna. Danas postoji više od 60 proizvođača gramofona u svijetu, što je njihov najveći broj u hi-fi povijesti analognog zvuka. Kako bi gramofone približili i iPod generaciji, neki proizvođaći su počeli proizvoditi gramofone s USB priključcima koji omogućuje presnimavanje zvučnih zapisa s ploče u digitalni oblik.

Darin Kostrevec, vlasnik Audio Dreama, tvrtke koja se bavi prodajom vrhunske hi-fi opreme, kaže kako je prodaja gramofona znatno porasla i u Hrvatskoj. “Iako se još uvijek više prodaju CD playeri, omjer prodaje gramofona i CD playera posljednjih se godina smanjio na jedan naprema tri. To je značajan rast uzme li se u obzir da je prije desetak godina taj omjer iznosio jedan naprema deset. Raspon cijena gramofona kreće se od 1000 do nekoliko stotina tisuća kuna, a u Hrvatskoj su najprodavaniji oni koji koštaju oko 5000 kuna”, kaže Kostrevec te napominje kako gramofon ima prirodan i topli zvuk, koji CD ne može postići. “Samo najbolji CD playeri koji koštaju po nekoliko desetaka tisuća kuna mogu postići zvuk približan gramofonu”, smatra Kostrevec.

DVA VINILA MENARTA Neven Valand, voditelj prodaje licencnih izdanja izdavača Menart, u ruci drži dva domaća vinilna izdanja, 'Knjigu žalbe' Hladnog piva i ploču Ede Maajke namijenjene MC-ima, a ispred njega su vinili stranih izvođača poput Boba Dylana, Milesa Davisa i Brucea SpringsteenaAndrija Ćurković, glavni urednik magazina hifimedia, kaže da je unatoč porastu dostupnosti glazbe na digitalnim medijima posljednih godina glazbeno tržište obilježio veliki povratak vinila. “Teško je objasniti taj 'come back' fenomen jednom riječju ili jednim uzrokom. Kupci srednjih godina danas vide ploče i gramofon kao povratak u dane svoje mladosti, audiofili kao 'jedini pravi HIFI zvuk', klinci se poistovjećuju s omiljenim DJ-ima iz klubova, gdje se uglavnom danas pušta glazba s vinila ili ga naprosto morate imati kao nezaobilazni dio povijesti u svojem audiosustavu.

Koji god bio glavni razlog za kupnju, porast interesa za gramofone i vinile ne čini se samo kao još jedan pomodarski hir, nego kao ravnopravna tehnologija iz 'prošlosti' u kojoj i danas korisnici stvarno uživaju”, smatra Ćurković te napominje kako bi bilo nerealno očekivati da će ponovni interes za gramofone poljuljati prodaju CD medija. “Analogni zapis ima svoje ljubitelje koji samo potvrđuju da su bila loša predviđanja da će vinil odumrijeti pojavom digitalnog zvuka. Još uvijek postoji popriličan broj ljubitelja dobrog zvuka koji uopće ne koriste CD playere nego kompletnu svoju glazbenu arhivu imaju na vinilima”, kaže Ćurković.
Višeslav Laboš, DJ i kolekcionarPrije nego što sam se eksplicitno zainteresirao, a zatim i zaljubio u gramofonsku ploču, otpočeo sam svoju glazbenu odiseju slušajući audiokazete kao najpristupačniji medij na prijelazu iz 80-ih u 90-e. Za ploče koje su tada bile na zalasku i gotovo preko noći izbačene iz ponude glazbenih dućana odlučio sam se zbog njihove nenabavljivosti. Morao si se uvijek posebno potruditi, prokopati neki tavan, obilaziti staretinarnice ili Cvjetni trg kako bi nabavio željeni naslov. Sreća u nesreći u vezi s ranim 90-ima jest u tome što su se ljudi mahom rješavali svojih kolekcija ploča. Tu sam nekako spretno odigrao i “spasio” desetke kolekcija koje su trebale završiti u smeću, katkad ih i doslovno vadeći iz kontejnera. Trenutačno u svojoj zbirci imam nekoliko tisuća ploča, koja raste ovisno o porastu ili smanjivanju izvora nabave koji su nebrojeni. Gledano kolekcionarski, danas imam jednostavan kriterij. Glazbu od 90-ih naovamo nastojim nabaviti na CD-u, a sve što je starije na vinilu. Slušanje na autentičnom mediju iz nekog vemena, što je uglavnom ploča kad se radi o mojem ukusu, uvelike pomaže užitku u glazbi.
'Kad se sluša vinil onda se sluša glazba'Dražen Gerl, 48-godišnji fotograf iz Zagreba, dugogodišnji je kolekcionar gramofonkih ploča. "Vinile sam počeo skupljati već prije četrdesetak godina, a danas imam kolekciju od oko petsto ploča. Do njih sam dolazio na razne načine; neke sam kupovao u domaćim muzičkim trgovinama, a neke sam naručivao iz Trsta, Graza, Münchena ili Londona. Kako se pojavio CD, ploče su polako nestajale pa sam ih i manje kupovao. Problem je bio u tome što je sva nova glazba bila dostupna samo na CD-ima. Kako se ponuda ploča posljednih godina povećala, ja sam ih ponovno počeo kupovati. Kad naiđen na album koji ima CD i vinilno izdanje, uvijek se odlučim za ploču. Najveća razlika između ploče i CD- u je tome što, kad se sluša ploča, onda se sluša glazba. To je određeni ritual, ploča se čisti i stavlja na gramofon, sjeda se u fotelju i sluša. Nema daljinskog upravljača i preskakanja pjesama, ploča se sluša bez prekida od početka do kraja. Zamijetio sam da je i dio mlađe publike, koji je imao priliku čuti dobro podešen gramofon s kvalitetnom zvučnicom, poludio za vinilima", kaže Gerl.


Pet najskupljih ploča svih vremena1.“That’ll Be the Day/In Spite of All the Danger”, The Quarrymen (1958.), 200.000 DOLARA
Ivan Vaughan, basist demo benda The Quarrymann, sa svojim školskim drugovima Johnom Lennonom, Paul MCartneyjem i bubnjarom Georgeom Harrisonom snimio je singlicu s dvije pjesme. Prva je bila obrada hita Buddyja Hollyja ”That’ll Be the Day”, a druga je bila autorska pjesma koju su supotpisali McCartney i Harrison, iako je Lennon bio vokal u pjesmi. To je bila prva snimka Beatlesa, a jedini primjerak posjeduje Paul McCarrtney, koji je snimku digitalizirao i ponovno izdao 1995. u kompilaciji “Beatles Anthology Volume 1”.
2. “Double Fantasy”, John Lennon (1980.), 150.000 DOLARA
Pet sati prije nego što je ubijen, Lennon se potpisao obožavatelju na primjerak svog albuma “Double Fantasy”. Ploča je nađena na mjestu zločina te je poslužila kao dokaz na suđenju jer su na njoj pronađeni otisci ubojice Marka Chapmana. Današnji vlasnik ploče najavio je da će LP uskoro na aukciju; procjenjuje se da će postići cijenu od 600.000$, te tako postati najskuplja ploča svih vremena. 3. “Yestrday and Today”, The Beatles, (1966.), 85.000 DOLARA
Diskografska kompanija Paraphone 1966., nakon samo dva dana prodaje, povukla je iz trgovina album Beatlesa “Yesterday and Today” zbog kontroverznog covera. Članovi grupe bili su odjeveni kao mesari a na sebi su imali pobacane dijelove svježeg mesa i dijelove dječjih lutaka. Na novom coveru bili su uredni, u odijelima. lan Livingston, predsjednik Capitol Recordsa, sačuvao je 24 neraspakirana kontroverzna albuma, a vrijednost svake ploče iz Livingstonove kolekcije procjenjuje se na 85.000 američkih dolara.

4. “The Freewhellin’ Bob Dylan”, Bob Dylan, (1963.), 40.000 USD
Po mnogima najvredniji američki vinil sadrži četiri pjesme koje su izbrisane na završnoj verziji albuma iz 1963. - “Talkin', John Birch Society, “Let Me Die in My Footsteps”, “Rocks and Gravel” i ”Gamblin’ Willies Dead Man’s Hand”. Mono kopije dosežu cijene od 10.000 dolara, a dvije stereo kopije prodaju se za 40.000 dolara.
5. “The Velvet Underground & Nico”, The Velvet Underground, (1966.), 25.000 DOLARA
Kanađanin Warren Hill iznimno rijetku Warholovu ploču pokušao je prodati na aukciji na eBayu. Ponudili su mu 155.401 američkih dolara, ali je ponuda bila lažna. Ipak je prodana za 25.000 dolara, što nije loše jer ju je Hill kupio na tržnici za 75 centi.

Bturn #002 podcast: DJ Brka (Serbia)

December 23, 2011

Another time travel killer from Slobodan Brkic a.k.a DJ Brka, Belgrade’s expert on forgotten Eastern European pop gems, now in an exclusive Bturn edition of obscure classics from the Yugoslav disco-pop-rock vaults. Along with track-by-track explanations by the man himself.

DJ Brka, balearic mode.

Brka claims his “only real contribution to the international art of DJing was to discover a bunch of forgotten tunes from the former Yugoslavia and Eastern Europe and present them in a series of mixes entitled East of Cosmic” [available at tropicalcomputersystem.com and lovefingers.org]. He is a master of digging out those deeply buried treasures, or sometimes discarded artificial products that acquire new meanings with the passage of time, or if you prefer, an aura. As you might expect, the second Bturn podcast is not a classic beat mix. In Brka’s own words, “it’s more of a ‘sarcastic study masters’ stream of forgotten and less forgotten tunes from the Yugoslav disco pop rock vaults.”
And indeed, the vaults are shaking! Thanks, man.
Bturn #002 podcast mix – DJ Brka (Serbia) by bturn
Tracklist:
(explanations by DJ Brka)
1. Oliver Mandic – Suma
The session kicks off with Oliver Mandic’s experiment in musique concrete. It’s the B side of “Ljuljaj me nezno” 7’’ single for PGP RTB. Oliver is a madman but also the most talented composer every to emerge from the Balkans.
2. Neda Ukraden – Ljubav me cudno dira
It’s hard to overestimate the importance of Giorgio Moroder in the world of dance music. Neda’s tune is a direct tribute to Dona Summer’s classic “I Feel Love” (read: rip-off). It seems a bit unfair that Sanja Ilic signed this tune but I never had much respect for him (and Marina Tucakovic, who wrote the lyrics). If you want to explore this stream, you should also check Zdenka Kovacicek’s Elektra (produced by mighty Igor Savin).
3. Fadil Toskic – Vracam se kuci / 4. COD -Moja mala na popravni pala (edit)
Fadil Toskic and COD are representing the Bosnian disco rock sound. It’s an acquired taste, to say the least. Fadil is contemplating the return to his old love, while the singer of COD is lamenting over the fact that his (underage) girlfriend flunked the grade (because they were “kissing” too much) and can’t go to the sea side with him. So wrong, so brilliant!
5.Faktor – Nezni Dumi
Faktor is a Bulgarian disco rock band from the early 80’s. If you are really into quality Bulgarian sounds, check the mighty FSB (and skip Faktor).
6. Cvrcak i mravi – Ako neces ti hoce druge tri
“Ako neces ti hoce druge tri” is a funky take by the Novi Sad band Crvcak i mravi on the folk classic by Meho Puzic. Enough said.
7. Ipe Ivandic – Vatra
Ipe Ivandic was a legendary drummer of Bijelo Dugme. Vatra comes from his solo 7’’ single, which gathered all the original members of Bijelo Dugme (probably the best single Goran Bregovic ever played on). Ipe is also one of the most tragic figures of the Yugoslav rock scene. He lived the rock’n’roll, he was arrested for drugs, he did his time, he jumped from the widow of Belgrade’s Metropol hotel at the outbrak of the war in Bosnia. RIP Ipe, true rock’n'rolla’!
8. Sezai Bajazitov Dragan – Todor sa svojim magarcem (edit)
Sezai Bajazitov Dragan is a funky Macedonian Albanian guitar player. “Todor sa svojim magarcem” comes from his “Orient Exsspres Disco Sound” LP (yes, he got the spelling wrong). I really love the beats on this tune, so I extended them a bit… and I really think that Aca Lukas would kill for a guitar player like Sezai.
9. Predmestje – Karikatura / 10. Misa Blam – Dobro jutro
Predmestje (Slovenia) and Misa Blam (Serbia) were modern jazz legends in the former Yugoslavia (Misa even more so). A couple of serious tunes in the mix… for a change.
11. Meta Sekcija – Fly By JAT
Meta sekcija was the first band of Boris Kovac, legendary sax player from Novi Sad, Serbia. I’m still not sure if he got the cash from JAT (Yugoslav Air Transport) to do this tune or was he just amazed by JAT’s new DC 10 (which he might have taken directly from Belgrade to New York back in the 80s).
12. More – Aerodrom
More’s “Aerodrom” (Airport) continues the fascination with air transport of Yugoslav bands. Seriously, the first LP of the Split-based band More is a classic today, which needs to be revisited for excellent jazz moments (and mega classic acoustic-guitar-school-trip-tune: More, more). The second album is also a killer!
13. DAG – I na kraju zvuk
DAG represents the best of the 70’s Belgrade acoustic scene, which is probably my favourite genre from the former Yugoslavia (yes, I do think that new wave was shite… but that’s beside the point). Amazing musicianship, coupled with a complete absence of commercial pretentions, is what makes their LP Secanja from 1974 a stone cold classic today.
14. Kosseleksioni – Krahet e vetemis
Kosseleksioni was the representative of the Radio Television Pristina at the Yugoslav TV festival in Opatija in 1980. I guess that the punks sitting in the first row (probably from Rijeka), as you can see at this astonishing YouTube clip, were not as impressed with the band as I am today.
15. Dusan Prelevic – Hocu da pamtis
Dusan Prelevic was representing the Radio Television Belgrade at the same festival. It’s hard to imagine today that Prele shared the same stage with the Kosovo Albanian band. Still, Prele used to be very cool before he went all crazy in the 90s, along with his friend Oliver Mandic, who composed this amazing soul classic “Hocu da pamtis”.
((I would like to thank Dejan Gavrilovic (DJ Funky Junky), Borko Bojovic (Yugo Vinyl), Lou Benny (Dorcol) and Djurdjica Cingel (Internet) for turning me to some of these tunes and Zeljko Kerleta (Cosmic Sounds), Nebojsa Atanackovic (Balanso) and Vladimir Ivkovic (Desolat) for eternal inspiration.))
*Check out DJ Brka’s most recent East of Cosmic edition of mixes for German digger’s association iCrates, the Australian radio show Noise in My Head, the Poor Relatives crew in Romania and Tim Sweeney’s Beats in Space radio show in New York

BERZA PLOČA I DISKOVA U KLUBU ''FEEDBACK'' NEDELJA 25. DECEMBAR

Zadnja ovogodisnja berza ploca u klubu "Feedback" ce imati svoje specijalno izdanje. Osim popularizacije kulture vinila, originalni niski DJ duo "The Funk Soul Brothers" (DJ Ceka & DJ Funky Junkie) ce ovom prilikom vrteti muziku sa svojih vinila za vreme berze. Osim njih, na berzi ce se pojaviti i predstavnici medija koji ce zabeleziti deo cele atmosfere posto u poslednjih par godina kultura konzumacije muzike sa vinila dozivljava pravu ekspanziju svuda u svetu, pa i kod nas. Naravno, ozim gramofonskih ploca moci ce da se kupe i diskovi, DVD izdanja itd.
Ulaz je besplatan.

Address	Balkanska ulica, 18000 Niš, Serbia - Get Directions
Телефон	+381604924522
Веб сајт	http://www.feedback.org.rs http://twitter.com/#!/KlubFeedback

Nova muzička izdanja na pucketavom vinilu

Autor: S. Starčević 

Ljubitelji zaboravljenog pucketavog zvuka gramofonskih ploča danas u Beogradu mogu pronaći omiljene melodije sačuvane na vinilu na svega nekoliko mesta. Dok se Berlin može pohvaliti sa više od 40 prodavnica novih longplejki, naša prestonica zasad ima samo jednu.

Nove ploče deblje su i za oko 40 grama teže od starih vinila

PLOČE - Kod nas proizvodnja ploča ne postoji već 20 godina, a mašine za izradu vinila su završile ko zna gde. Moj prijatelj, kao istinski zaljubljenik u ploče, pokrenuo je posao iz čistog zadovoljstva, jer ovo je jako skup hobi od kog ne možete da zaradite - priča Magdalena Belić, koja je sa još nekoliko entuzijasta pre skoro dve godine pokrenula “Pinball Wizard Records”, radnju u koju navraćaju ljubitelji vinila.

Od distributera iz Amerike, Holandije, Nemačke i Slovenije naručuju naslove koji su u “Pinbolu” razvrstani po žanrovima - džez, fank, soul, rok, kantri, hevi-metal, garažni rok...

- Naslovi iz 60-ih se podrazumevaju, najčešće se traže Bitlsi, Stounsi... Mušterije su uglavnom muškarci srednjih godina sa finim mesečnim primanjima. Verovatno bi kupovali i mlađi da je cena pristupačnija - kaže Magdalena i dodaje da se cene albuma kreću od 1.500 dinara pa naviše.

Ona ističe da nova ploča ne znači da nema starih naslova, već da je samo izrada novija, kao i vinil. Poslednjih desetak godina snimanje ploča je doživelo povratak na velika vrata, te se danas gotovo sve što zamislite može naći na njima. Izrada je takva da su ploče teže za oko 40 grama od starih, pa su i različita mišljenja o kvalitetu zvuka.

- Neko smatra da nema apsolutno nikakve razlike, a drugi ipak kažu da se nove, deblje, bolje čuju, jer na dnu brazde koja je dublja žive visoki tonovi - objašnjava Magdalena.

Pravi kolekcionari ploča najčešće se opredeljuju za stara izdanja. Za razliku od novih, stara izdanja mogu se naći na nekoliko mesta u gradu, poput “Jugovinila” u Topličkoj ulici, prodavnici sa preko 15.000 naslova, a tu su i ulični prodavci, kao i berza ploča koja se svake nedelje održava u klubu “Gan” u Ulici Miloša Pocerca.

Slušanje ploča na recikliranim gramofonima
GRAMOFONI - Slušanje ploča ne znači nužno i kupovinu novog gramofona, čije cene se, uz prateću opremu, kreću oko 500 evra. Igor Gligorov se bavi recikliranjem i restauracijom gramofona. “Reciklaža podrazumeva da od delova starih gramofona koji su još upotrebljivi spojim potpuno novi, a restauracija da stare gramofone dovedem u pređašnje stanje”, objašnjava Igor i dodaje da pravi i potpuno nove gramofone. “Najpre uradim dizajn, a onda mašinski izrađujem veće delove i potom ih ručno sklapam”, kaže Gligorov.

U Subotu i Nedelju izložba audio i video opreme

U Subotu i Nedelju, 5. i 6. novembra, kao i narednog vikenda 12. i 13. novembra, u hotelu Holiday Inn na Novom Beogradu biće održan sedmi „Hi-Files Show”, izložba audio-video opreme.

Izložba audio i video opreme

Po uzoru na svetske sajmove, izlagači na ovoj manifestaciji demonstriraju vrhunske Hi-Fi sisteme i kućne bioskope koji se mogu pronaći na našem i svetskom tržištu.

S obzirom na to da su posetioci „Hi-Files Show” manifestacije pretežno muškarci srednjeg doba, organizator je omogućio besplatan ulaz za predstavnice lepšeg pola i decu mlađu od 16 godina.

Ciljna populacija su ljubitelji dobre muzike (džeza, klasike, bluza, roka...), ali i poznavaoci novijih tehnologija poput 3D televizije i slično.

Prethodne sajmove je posećivalo oko 3.000 posetilaca.

Sajam sva četiri dana počinje u 12 sati i traje do 19 časova.

Ulaznice koštaju 300 dinara i kupuju se na licu mesta.

Kao i na prethodnim sajmovima, u holu će biti postavljena berza muzičkih izdanja na CD-u i vinilu, kao i Blu-ray koncerti i dodatna oprema u vidu kablova i slično.